Glasanje macaklina Slike macaklina Geko zagonetka O Lošinju Moji ljubimci Galerija @

Macaklini moji prijatelji

Kućni macaklin
(Hemidactylus turcicus)

Zidni macaklin
(Tarentola mauritanica)

Hemidactylus Turcicus

Tarentola Mauritanica

Odozgo je boje mesa, sa smeđim mrljama i mnogo bradavica; oči su velike, a zjenice okomite; 8 - 10 cm.
Rasprostranjenost: Zemlje uz Sredozemno i Crveno more, zapadna Azija.
Životni prostor i način života: suha područja sa šljunkom i zidićima. Rado
se zadržava u zgradama. Aktivan je noću; može se spretno penjati po okomitim površinama i vrlo brzo kretati.
Prehrana:
svi mali kukci i pauci mekane kože.
Glasanje: glasno krekeće kad doziva ženke ili kad se bori sa ostalim mužjacima.

Odozgo je svijetlosiv, smeđ ili crn; ima više redova ljusaka; odozdo je boje vrhnja; tijelo je zdepasto i spljošteno; zjenica je okomita; 10 - 19cm.
Rasprostranjenost: zapadni dio Sredozemlja; istočno do Dalmacije, otoci Jonskog mora i Kreta.
Životni prostor i način života: suha, sunčana i kamenita područja; rado se zadržava u vrtovima i na kućama; rado se sunča; dobro se penje (još bolje od kućnog macaklina) i brzo se kreće.
Prehrana: razni kukci i pauci.
Razmnožavanje: polaže ljepljiva jaja mekane ljuske, iz kojih se mladi izlegu tek nakon 120 dana (zato je i donekle ugrožen).
Glasanje: tiho pišti.

Macaklini, moji prijatelji

U primorju i na otocima postoje praznovjerja o macaklinima. Evo nekih od njih: ako macaklin padne u juhu ili napitak može otrovati cijelu porodicu; kad dođe na svjetlo smrtonosan je.

Zbog toga ih ljudi ubijaju i gaze. No tko se smiluje tim prekrasnim bićima on je moj prijatelj.

Ako pogledate u noć i malo bliže uličnih svjetiljki na zid, vidjet ćete mala prozirna tjelešca. To su macaklini. Oni vrebaju razne mušice i leptire. Brzi kao munja skaču na njih te ih hvataju malim i jakim zubima. Oni su pravi mali akrobati. Penju se naglavačke te preskaču velike udaljenosti. Pored toga su izuzetno spretni. Penju se po sasvim okomitim površinama pomoću svojih ljepilica na svih pet dugih prstiju.Iako imaju oštre nokte, ljepilice su za penjanje korisnije. Poslije slasnog zalogaja svojim neobično dugim jezicima se oblizuju preko cijelog lica i očiju. Macaklini, kao ni drugi gušteri iz porodice gekona, nemaju očne kapke. Zato njihovo nepomično i bezobrazno buljenje izaziva strah. Ali pogledate li njihova usta vidjet ćete da su uvijek nasmijani.

Kad uđu u kuću promijene boju i postanu prozirni. Vidi im se svaki organ. Nekim ljudima baš to je užasno, ali je to sasvim normalno. Kako mogu mijenjati boju u skladu s okolinom, dobro se prikrivaju. Kad su mališani, često uđu u kuću i vidimo ih na zidovima. Ako ostanete tihi i odolite iskušenju da pri pogledu na njih od strave i užasa zavrištite, možete ih čuti kako se glasaju tihim kreketanjem. Macaklini su odlični sustanari. Jedu stanovnike naših kuća koje nemamo u kući rado: komarce, buhe, krpelje, grinje, pauke. Uopće nema šanse da nam skoče u juhu ili napitak. Oni su plašljivi i pobjegnu u čas. Samo ako je hladno macaklini postanu sporiji kao i svi njihovi hladnokrvni rođaci. Tada ih možete uhvatiti. Prijeđete li nježno po njihovim leđima osjetit ćete finu, suhu i hladnu kožu, glatku kao najfinija svila. Unesete li ih u kuću, postat će na toplom ponovo hitri i vama dragi i korisni sustanari. Savladate li svoj neopravdani strah izazvan starim pričama, ustanovit ćete da su macaklini sasvim simpatična i draga stvorenja. Tada se nećete morati podsjećati na to da je njihovo uništavanje protuzakonito i kažnjivo. Neće vam niti pasti na pamet da stanete na njih ili im bilo kako naudite.

Štiteći macakline postat ćete prijatelji prirode i zaštitnici planete.

macaklin

Praznovjerja o macaklinima
Pravilnik o zaštiti pojedinih vrsta
Macaklini se po okomitim površinama penju dlačicama